<	svibanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Zovem se Dina....
Treniram rukomet
Volim:istinu,poštenje,zabavu,
Mrzim:dvoličnost,laž i prevaru,a pogotovo mušku-to ne opraštam
Živim za:prijatelje,rukomet,odličnu zabavu
Jedem:Sve živo i neživo
NISAM NA DIJETI!!!!NISAM VEGETERIJANKA!
U slobodno vrijeme:nemam ga...


- to sam ja...


-moja naj frendica Ana i ja

Martinica i ja

-Moj keky i ja

- Vedran i ja...

... --Mateica i moja malenkost...


moje razredne lutkice... :

- Aleksandra

-
Andrijana

- Lily

- Martina

- Katja

- Ančica

PJESME!!!!!!

Uzalud vam trud svirači

Sto put sam se evo zakleo
pred jutro te prevario
drugoj ja sam bagrem nosio,
tebe iznevjerio.

Stoput sam se evo zakleo
pa te prevario
sad bi dukate od jada
baš u blato bacio.

A za oblak mi se mjesec skrio
sakrio mi pute
uzalud vam trud svirači
za drugog su dunje žute.

A ja evo nekad sjetim se
što moj ćaća znao reći je
sve ti duše silne slavonske
uz pjesmu prebole, al' ne oproste.

Uz pjesmu mi se evo rodimo,
uz pjesmu umiremo,
Slavonijo ko' te nije volio
ne zna šta je izgubio.

A za oblak mi se mjesec skrio... ALEKSANDRICA!!!

Heroji ne plaču

Što ostat će jednom od mene
Kad' usnama sudbinu dotaknem.

Samo tužne pjesme,
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.


Heroji ne plaču
I kad gube pobjeđuju
Heroji ne mole
Zube stisnu i prebole.


Što ostane jednom od čovjeka
Kad istina na vrata pokuca.

Samo tužne pjesme
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom. TOMICA I JA!!!




Mirakul

Miti, miti, miti
Miti, miti, miti
Miti kelo yom cwin
Tango poto iwi lobo
Tango poto iwi lobo
Kul matye iwi lobo
Lutuwa we

Divno je kad žena ima petlju
Da te uzme k sebi
Onda kad si slab

Divno je kad ćutiš snagu njenu
Koja vadi me iz moga blata van
Divno je...

Divno je kad izlaziš na svjetlo
Dok priviknu se oči
Znam da nisam sam

Divno je i ne događa se često
Taman toliko da sam o njoj ovisan
Divno je...

Je te donne ma liberte
A to ne sliči na mene


Jer sve je moje njeno
Kao zapleteno
Prokleto i sveto za mene

Something in my bones
Something under skin
Something in her words
It's miracle for me
It's a miracle


Je te donne ma liberte

She makes me a better man

Odakle joj pravo
Znati me ovako
I ući mi pod kožu zauvijek?
Odakle joj pravo?


Something in my bones
Something under skin
Something in her words
It's miracle for me
It's a miracle
She makes me a better man. PERO AND ME!!!


Moj Bijeli Labude

I bas me briga tko te nocas vozi kuci, briga me.
I ako si i sretna ko sto kazes, ma da znam da lazes,
Sve to ubija me.

Uuuuuuu, grlim hladne jastuke.
Uuuuuuu, moj bijeli labude.

I briga me sto nisi mjesec, a ni sunce, briga me.
Ali hoces moci preko blatne kaljuze cista stic'
Do moje postelje.

Uuuuuuu, grlim hladne jastuke.
Uuuuuuu


Moj bijeli labude, kad me jednom ne bude,
Sve ce vode, labude, da se razbistre.




Libar

U libar svojih dugova
Upiši mene
Jer odavno te kupujem
S onim što si htjela čut'

Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pčela u žlici čaja dok drži dah
Ja nemam razloga za strah


Dajem ti verse i note
Sve moje šarene perle na dar
Još te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorječivo
Još uvijek mogu ti podvaliti ljubav


I sve ću ti obećati
Baš sve što hoćeš
Moju kozu, moju kost
I lice koje poželiš

Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pčela u žlici čaja dok drži dah
Ja nemam razloga za strah


Dajem ti verse i note
Sve moje šarene perle na dar
Još te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorječivo
Još uvijek mogu ti podvaliti ljubav
Ljubav...

(dajem ti verse i note)
(sve moje šarene perle na dar)
Još te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorječivo
Još uvijek mogu ti podvaliti ljubav

Još uvijek mogu...
Još uvijek mogu ti podvaliti ljubav
Ljubav...

Teh mahi seva hilejda
Suna heja, sun deja peji
Lejsun datuversa unmejola
Jom tisela behsuda
Lejsun datuversa unmejola hejda.

MOJA MALA LJUBAV I JA


moja Tijica

MOJ BURAZ

ŽELJKO I TOMICA



Katja i ja...




- Martina i Katja



- Mali golupčići ... Kac i Alex

subota, 24.05.2008.

žao mi je...ali shvati me...

Neznam zašto imam potrebu pisati ovaj post, ali kad sam već krenula i kad me nešto na to vuče, onda i budem...
Zadnjih četiri mjeseca sam bila u vezi s jednim divnim dečkom koji se iz petnih žila svo to vrijeme trudio da me učini najsretnijom curom na svijetu. Ali, nažalost to nije uspio...
Užasno sam napokon htjela imati dobrog i pažljivog dečka; trudila sam se da to uspije...a najmanje sam obraćala pažnju na ono što zaista osjećam... na ljubav koje unatoć svemu nije bilo. Ne u dovoljnoj mjeri.
I dogodilo se ono najgore..povrijedila sam ga. I to jako.
I sad je gotovo.
Nije mi žao što smo prekinuli. Štoviše, veliko mi je to olakšanje. Ali boli me to što sam ga izgubila u svakom smislu. A to nikako nisam htjela. Jasno mi je dao do znanja što misli o meni.. i ja sam svjesna da sam to i zaslužila.
Ali tužna sam... i to sam valjda htjela podijeliti sa vama...
Ne znam što bih mu ovom prilikom rekla... Žao mi je zbog svega. Ali i on bi trebao biti svjestan da između nas nije postojala ona posebna kemija i da ljubav nije bila dovoljno jaka da bi uspjeli...Pametan je on, i vjerojatno je to shvatio već odavno..
Povrijedit ga nisam htjela, ali iskreno... ne žalim skroz zbog TOGA što sam napravila jer sam time isto tako shvatila što znači osjetit posebnu kemiju prema nekome... i to nakon duuugo vremena.
Tako da...
Krešo, nadam se da ćeš mi jednom moći oprostiti... ako ne, razumjet ću i to. Ali jedno znam... uz mene nikako ne bi mogao biti sretan i mislim da je moj potez bio nešto najpoštenije što sam mogla napraviti. Nisam ti mogla lagati...
Eto... imala sam potrebu to reći...
Pozdrav...

četvrtak, 20.03.2008.

Ljudi moji...
Evo mene napokon...nakon svih ovih mjeseci...
Nisam stvarno imala ni želje ni volje pisati postove. Niti imam sada...
Samo sam došla reći da ću ovaj blog u skorom vremenu izbrisati i s njim zatvoriti jedno poglavlje svog života.
Nisam ja u depresiji niti išta takvo, samo neke stvari jednostavno ostavljam iza sebe...kao i neke osobe. Nekako sam si uspjela posložiti kockice i sve oko sebe i sve funkcionira ok...
Sve ono za čim sam trčala sad mi izgleda smiješno. Više se ne zamaram sa stvarima koje ne maju smisla i za koje se ne vrijedi boriti.
Znam tko je uz mene, znam tko me voli i koga ja volim i to mi je dovoljno...
Eto, toliko malo od mene... samo da znate da sam živa... puss

četvrtak, 27.12.2007.

Dragi moji! Evo me malo...da ne bi rekli da vam se nikako ne javljam.
Nekako mi ovaj blog postaje nezanimljiv, ništa pametnog se nema za reći, a i neda mi se pisati baš...
Tako da ću ga vjerojatno u dogledno vrijeme obrisati...
Kad smo već kod vremena, nemam ja vremena nizašto baš. Stalno sam u nekoj žurbi i jurnjavi... čak i sad na praznicima.
Doma sam jako malo, stalno sa svojim curama visim po gradu, u riveru, kod dore doma...(to nam je postala usputna stanica svaki dan...). njezin tata će poluditi s nama! Ispričavamo se na stalnoj smetnji, gospon Kajfež...
U zadnjih par tjedana sam se stvarno jako zbližila sa tim svojim tukama... lude su!
Žao mi je jedino što Novu godinu neću slaviti sa njima, ali bit će meni super i u Jurovskom Brodu kod svoje Ančice...
Jedva čekam. Ali u svojim pustolovinama po gradu sam uspjela potrgati i svoje čizmice koje planiram nositi za novu godinu, tako da sad trenutno imam mali problemčić...nadam se da će se riješiti što prije.
E, da , jučer smo bile na koncertu od bijelog dugmeta u sportskoj dvorani i bilo je predobro! Već se dugo nisam tako ishopsala a i bile smo napokon sve na okupu...(što je rijetkost na koncertima...)-znaju curke na što mislim...
Nakon koncerta smo još imale energije za river, nekoliko partija biljara se moralo odigrati.
Ovom prilikom se ispričavam jednom divnom dečku kojem sam jako draga(barem mislim...) kojeg sam jučer povrijedila...
J...-sorry. Jednostavno, iako sam htjela se zbližiti s njim, nisam mogla, jer ja kao ja normalno imam nerasčišćenih računa sa svojom prošlosti! Glupa sam, znam, ali što se može. Uglavnom, žao mi je što je tako sve ispalo...
Što još reći? Za školu se baš i nemogu pohvaliti...prošla sam s 4... nije baš dobro, ali ajde. Barem sam matku ispravila...hvala Bogu! Drugo polugodište će valjda biti bolje. Isto tako, jedva čekam da mi počnu treninzi, jer ću se udebljati ko svinja. Po cijele dane samo tražim što ću jesti, i ne bude bilo dobro...haha
Eto, to bi bilo to za sada...
Javit ću se ponovno nakon Nove, kad budem imala novih utisaka za podijeliti s vama...
Nadam se da ću zadržati ovakvo dobro raspoloženje, već neko vrijeme nisam bila u depresiji i to mi se sviđa. Nekako sam si happy, iako baš i nemam nekih prevelikih razloga za to...ali, dobro.dok ide,ide. Bolje se smijati nego plakati u svakom slućaju a uz moje curke jednostavno nemožeš biti loše volje!! To je nemoguće!!!
Puno ih pozdravljam......





P.S. pozz i Luki, mom Sisčaninu... to vam je ljudi moji, duša od čovjeka!!

Pusa svima!!!vidimo i čujemo se!!!

subota, 01.12.2007.

Ljudi moji...
Znam da dugo nisam pisala, ali neće ni ovaj post biti dugačak. Samo da vam se javim i žurim dalje. Imam posla preko glave, nemam vremena ni za disati!
Večeras moja Kikica slavi roćkas, ali ne mogu ići jer imam učit glupu logiku i povijest. Zatrpana sam do grla i moram sad stisnut ova dva tjedna i onda mogu mozak na pašu. Tako da se ispričavam svojim curkama i kikici...
Što još ima novoga kod mene? Baš ništa. Malo sam depresivna u zadnje vrijeme. Ne znam zašto. Jednostavno sam loše volje i onda se živciram oko gluposti bez veze.
Ljubav... ništa. I to već dugo. Nekako sam od prekida s Vilijem zatvorila se u sebe i jednostavno mi nije ni do ljubavi ni do ićega. Mislim, možda će neki misliti da serem, ali ja se zbilja ovako bolje osjećam. Ljubav me do sada samo povrijedila, tako da mi je ovako lakše.
Naravno da mi fali te posebne pažnje od nekoga, ali jebiga.
Eto, malo sam se javila i sad idem dalje. Ostajte mi zdravi i veseli!
Pozdrav svima. puss

utorak, 06.11.2007.

četvrtak, 01.11.2007.

evo jednog starog spota...

ponedjeljak, 29.10.2007.

samo malo osjećaja...

Da li ti je nekad
Svega preko glave
Bolestan od snova
Bolestan od jave
Dodje li ti nekad da skocis sa mosta
Da li je i tebi nekad svega dosta
Da li je i tebi nekad svega dosta



Sunce brze zadji ne sijaj mi vise
Crni oblak nadji da ti sipa kise
Svi ljudi cekaju sreca da im dodje
A ja samo cekam zivot da mi prodje

Ne cvjetaju ruze
Tamo gdje ih sadis
Dali i ti nekad
Ne znas sta da radis
Da li tebe neka
Osjecanja guse
I sve ti je bolno u predjelu duse
I sve ti je bolno u predjelu duse



Sada pala sam na dno
zbog ljubavi
svoj poraz proslavljam
zato sipaj taj otrov sto lijeci i ne pitaj


Sada pala sam na dno o glavu mi se obilo
sto u grijehu s tobom htjela sam gorjeti
sada pala sam na dno kostalo me mnogo to
nista manje koliko te i sad volim

Drhtim kao pas i umirem zbog nas
u lice pljunula bih sebi
u carstvu poroka i laznih drugova
ovo bezimeno lice bez nje gdje bi

Srce mu kameno, tijelo ranjeno
placam cijenu



Koliko je njih zbog tebe kao ja
sa litice zivota palo
jer ti si nagrada iz ruke djavola
nije ti do mene stalo cak ni malo

Srce mu kameno, tijelo ranjeno
placam cijenu



Trazila sam tvoje tragove
jos od onog ljeta
ljudi kazu da te ne vide
da si se sakrio od cijelog svijeta


A rekao si samo idi
i sad mi kazes da se kajes
shvatio si ali kasno dragi
koliko dajes, toliko traje


A mene nema vise
i ostala je samo tama
a mene nema vise
ljubav ne umire sama)

Trazila sam tvoje dodire
ljubila muške druge
bjezala sam da me ne vide
oci su mi pune tuge


A rekao si samo idi
i sad mi kazes da se kajes
shvatio si ali kasno dragi
koliko dajes, toliko traje





za neke dubokoumne tekstove nemam inspiracije, a ove pjesmice su mi bile slatke, pa sam ih zato stavila ovdje.
A i dosta se pronalazim u njima. Tako da... pročitajte. možda nisam jedina na koju se odnose... puss

subota, 20.10.2007.

Ljudi moji, što reći...?
Neki su mi rekli da sam se promijenila.
I način razmišljanja i ponašanje i gledanje na stvari.
Možda su u pravu. Ali nije toliko stvar u promjeni već u tome što sam postala imuna na neke stvari. Postalo mi je svejedno jer sam navikla na gotovo sve.I zato me ljudska ponašanja uopće više ne čude.
Shvatila sam da nije vrijedno žaliti ni za čim i da ne valja živjeti u prošlosti.
Što je bilo bilo je. Treba ići dalje. Jer se kao sve događa s razlogom i da je nešto vrijedilo vjerojatno bi trajalo...
Isto tako znam da je sve to lako reći, ali praksa je ipak malo kompliciranija.
I mislim da su svi toga svjesni.

Svaka ljubav ima svoj početak i kraj.
No postoji li novi početak za tu istu ljubav?
To bih ja htjela znati...


Postoji jedna stvar u mom životu za kojom jako žalim.
Stvar koju sam davno zajebala i nikad nisam to prežalila.
Konstantno razmišljam o tome, pogotovo u zadnjih dva tjedna. (moja petra zna o čemu se radi...)
Uglavnom, došla sam do zaključka da ću to probati ispraviti. Jer dok to ne napravim, ništa neće biti kako se spada.Znam to.
Nemam što izgubiti, jer kako sam već rekla- navikla sam na sve.
Samo ću provjeriti daje li život meni drugu šansu...


To sam odlučila napraviti iz još jednog razloga.
Danas smo tu a sutra nas više nema. Nismo toga ni svjesni. Nikad neznamo koji nam je dan posljednji.
I zato treba sve napraviti i reći u trenutku kad to osjećamo i kad za tim imamo potrebu.

Meni izuzetno dragi pjevač Toše Proeski nije bio svjestan da mu je danas posljednji dan.
Bio je divna osoba, izuzetan pjevač koji je svoj život posvetio onome što voli.
I više ga nema.
I to je pošteno??!
Nije. No Život ne bira...

Želim mu pokoj vječni...
Toše, vječno si u našim srcima...!!!


PRATIM TE.
SVE U KORAK, SVAKU STOPU POLJUBIM.
SVAKU SUZU, SVAKI UZDAH OSJETIM.
TU SAM DA TI NADU VRATIM, AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM.
PRATIM TE
I KAD NE GLEDAM PO KORAKU TE ZNAM.
SVAKI DIO TVOGA TIJELA OSJEĆAM.
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM.
PRATIM TE...

ponedjeljak, 01.10.2007.

samo istina...

Rekao joj je da ju želi, da neće ponovno ostati sama.
Gledao ju je u oči i obećao novi početak.
Mislila je-oči ne lažu...
Prevarila se.

Iza svakih suza nebo je vedro. Jer svaka je tuga prolazna.
Kažu ljudi da nikad netreba žaliti ni za čim.
Ali nekad je to teško. Nekad je to nemoguće.
Toliko puta pokušavaš ispočetka. Toliko puta vjeruješ da je iza svakog zida novi prolaz, novi start. Ali što kad svaki početak postane novi kraj? Kad nakon sve patnje, tuge i razočaranja nađeš snage da nekome ponovo vjeruješ, da ponovno vjeruješ u nadu i onda opet ostaneš sam?...
Užasno me strah. Postala sam imuna. Na svaku novu bol. Na sve.
Toiko sam tužna a ni suza više nema. Ne mogu čak ni plakati.
I zato me strah da će svi osjećaji nestati. I da ću ostati sama. Ne želim to.
Ne znam da li će me itko shvatiti, ali ja to drugaćije neznam opisati.
Ponekad imam ogromnu želju nekome se osvetiti, pokazati mu kakav je to osjećaj biti povrijeđen i izigran. Ali onda odustanem. Jer to neće popraviti ništa. To nije način.




...Meni treba ljubav, ne trebaš mi ti.
Budala koja zna samo sebe voljeti.
Meni treba pažnja, istina
I sve ono što mi ti ne možeš dati!!!


Sada kada razmišljam o svemu, shvaćam da se sve događa s razlogom. Da ljudi pate da bi poslije bili sretni. Ali ne razumijem kad ću ja dobiti to malo sreće.
Istina, živ se čovjek na sve navikne. Pa i ja.
Samo stavim masku i glumim sreću. Tako je lakše. Danas se ionako nitko ne trudi pogledati ispod silnih maski i voljeti ono što se nalazi ispod. Preteško je truditi se. Lakše je povrijediti, izigrati i odustati...
I svima je samo važno da ih se ne žali. Netko mi je jednom rekao: NEKA PRIČAJU ZA TOBOM ŠTO GOD HOĆE, SAMO NEMOJ DOPUSTITI DA TE ŽALE...
Možda je bila u pravu...


Kukavica si bio i ostao.
Obična kukavica.
Ali ja više nisam ona ista djevojčica
Koju laže bilo tko...

Kuda idu ostavljene djevojke?
Da li se ponekad pitaš?
Kuda idu, čuješ li im poruke...
Kuda idu kada nemaju gdje...


Što ja želim ovim postom reći?
Ne znam ni sama. Samo sam htjela iznijeti svoje osjećaje.
Jer žalili me ili ne, ja ću uvijek trebati ljubav. I vjerojatno ću uvijek zaplakati i sagnuti se kad me povrijede.
Jer htjela ili ne , čovjek sam. I teško je stalno glumiti...
Teško je...

srijeda, 22.08.2007.

dugo, lijepo ljeto...

HELLO ljudi!!!! Evo mene napokon, nakon puna 2 mjeseca.
Još malo pa je ljeto iza nas a bilo je ludo i nezaboravno- barem za mene.
Otkako je škola završila, bila sam na moru. Sve do pred 2 dana.
Koja je to uživancija bila!…
Kupanci po cijele dane, navečer fešte do jutra, društvo fenomenalno!
Upoznala sam fantastične ljude i skompala se s njima bez problema. U ova 2 mjeseca nisam pomislila na karlovac skoro nikako. Osim što sam se čula s najbližim frendovima, nisam s ovim ovdje imala nikakvih kontakata. Brač je predivan, ljudi moji. Plaže, sunce, diskači, i sve u kompletu! U sedmom mjesecu je kod mene bila i moja frendica Nataša i njezin buraz Gordan. Bili su jedno deset dana i bila je ludnica! Bilo mi je super što sam imala nekog svog za svoj rođendan koji sam i na moru propisno proslavila…
Gordan je zapeo za oko i «poznatoj» Elli Dvornik, a on je uspješno bježao od nje. Ipak kaže da nije njegov tip cure… Sorry Ella…
U svo to vrijeme smo planirale i odlazak na sportske igre mladih u Splitu. Moram ovom prilikom pohvaliti svoje cure koje su ostale u Karlovcu preko sedmog mjeseca i organizirale i kvalifikacijske utakmice kao i sami odlazak u Split. Sve su same napravile i za to zaslužuju veeliko priznanje. Također i naš frend Dorijan koji se bez pola frke prihvatio trenerske palice na kvalifikacijskim tekmama i taj posao odlično obavio jer su cure uspjele izboriti odlazak u Split unatoč tome što ih je bilo malo, skoro nedovoljno… Svaka Čast!!
I tako smo mi 6.8. već bile u Splitu smještene u đački dom sa svim ostalim sportašima-ženskim i «muškim». Bilo je tu ljudi iz cijele Hrvatske. Na katu smo bile s dečkima(rukometašima) iz Siska s kojima smo se sprijateljile i provodile s njima svaki slobodni trenutak. Čak su me i belu pokušali naučiti kartati (iako sam ja izgubljeni slučaj što se toga tiče.) Dečki, hvala na strpljenju! Oni su navijali za nas svaku tekmu, stvarno su bili glasni navijači i to je jedan od razloga što smo uspjele doći do finala. Nažalost, u finalu smo izgubile utakmicu. Splićanke su nas nadjačale i tako je nama pripala srebrna medalja. Ali mi smo bile presretne!(a i zlato ionako nije više u modi…) No Splićanke su vjerojatno bile ljubomorne što smo u njihovom gradu uspjele pridobiti PUUUNO više navijača pa su nas napale i htjele se tući s nama. To su bili žestoki okršaji pred svlačionicama koji smo uspjele riješiti bez tučnjave. Iako je Aleksandra htjela riješiti problem šakicama, ipak nismo htjele ostati bez medalja ako nas zbog toga diskvalificiraju. Zadnju noć Splita je bila završna fešta gdje smo pokupile hrpu nagrada a i Sanja je pobijedila u pjevanju! Plesali smo i zabavljali se dok kiša nije počela padati a onda smo feštu nastavile u hotelu s našim novim prijateljima. To je bila duga noć… Razvile su se i neke zaljubljenosti a u detalje neću ići… To mi i naši dečki iz Siska znamo… Uglavnom, bilo je fenomenalno, tako burno da je jadni Luka slijedeći dan imao nezgodu koja je završila odlaskom u bolnicu i šivanjem glave! dečki su nam obećali da će doći na dane piva i mi ih jedva čekamo! Stvarno su jako simpatični, zabavni i mislim da govorim u ime svih cura kad kažem da smo sretne što smo dobile takve super frendove!!!

Nakon Splita sam se vratila natrag na more i još uživala par dana i evo me natrag u Karlovcu.
Iako mi je drago što sam napokon vidjela svoje frendove i ostale drage ljude- povratak u stvarnost mi nije baš zanimljiva. Protekla godina mi je bila prilično burna i ne baš lijepa i ovo ljeto mi je bila jedinstvena prilika da se maknem od svega i posložim neke stvari sama sa sobom. Mislim da sam to donekle i uspjela.
Odlučila sam se maknuti od svih ljudi i svega što mi je stvaralo probleme i zbog čega sam patila i jednostavno početi ispočetka.
Jedan od dečki iz Siska s kojim sam se jako zbližila u Splitu mi je rekao puno pametnih stvari i otvorio mi napokon oči. Njemu kao ni meni ne cvjetaju baš ruže u životu ali način na koji razmišlja me zadivio. A i bio je odličan osjećaj što sam našla osobu koja me saslušala i pokušala razumjeti. I na tome ti Luka puno hvala…
Što da vam još kažem???
Još malo pa škola počinje, opet sve ispočetka i tako idu dani…
No prije toga, dolaze dani piva i još malo veselice prije novih obveza. Nadam se da će biti zabavno i veselo svima!!!
Puno pozdrava do daljnega!!! I slobodno navratite do mene i ostavite kakav komentar…
Ali molim lijepo samo lijepe komentariće…

PUSE